Izgubiti meč, bez obzira na sportsku disciplinu, često donosi emocije tuge i frustracije. Svi se ponekad osjećamo nesigurno i razočarano nakon poraza, jer očekujemo podršku i razumijevanje od drugih, ali se ponekad može činiti kao da nas okolina ignorira ili ne razumije u potpunosti. Takva osjećanja mogu biti još intenzivnija ako se čini da nas niko ne podržava, što može stvoriti iluziju da “nikoga nije briga” i da smo sami u svom razočarenju.
Međutim, važno je zapamtiti da su ti trenuci prolazni i da takve misli nisu uvijek istinite. Iako se može činiti da ne postoji podrška, u stvarnosti postoji mnogo ljudi koji žele da nas podrže, kao što su obitelj, prijatelji, treneri i kolege. U takvim trenucima, najvažnija stvar je da se okrenemo prema sebi i shvatimo da su porazi samo dio svakog sporta i života općenito. Svaki neuspjeh može biti prilika za rast i učenje, za analiziranje onoga što nije išlo kako treba, i za pronalaženje načina kako poboljšati svoje vještine i mentalnu snagu.
Niko nas ne voli zbog naših pobjeda, već zbog toga tko smo kao osobe. Ljubav i poštovanje dolaze iz naše sposobnosti da se nosimo s teškoćama i da ostanemo dosljedni sebi, čak i u trenucima gubitka. U takvim trenucima, umjesto da se fokusiramo na negativne misli, trebali bismo se okrenuti unatrag i prisjetiti se svih trenutaka uspjeha i ljubavi koju smo primili, jer oni nisu nesta
li.