Moj otac bio je olimpijski veslač, ali sam se ja okrenula tenisu zbog straha od vode – sada je gledao kako osvajam medalju na Olimpijadi u Parizu 2024.
Kao dijete, uvijek sam bila impresionirana uspjesima svog oca. Njegova karijera kao veslača na Olimpijadi bila je inspiracija za mene. Međutim, dok sam odrastala, razvila sam strah od vode, što je utjecalo na moju odluku da se ne bavim veslanjem. Iako sam voljela sport i fizičku aktivnost, moj strah od vode me odveo u drugom smjeru – tenisu. Tenis je bio moj način da se izrazim i pronađem svoju strast u sportu, daleko od vode koja me plašila.
Kroz godine mukotrpnog rada i predanosti, uspjela sam izgraditi uspješnu karijeru u tenisu. S obzirom na sve izazove koje sam prošla, bila je velika čast za mene kad sam se kvalificirala za Olimpijadu u Parizu 2024. Tamo, uz puno truda i koncentracije, osvojila sam medalju. To je bio trenutak koji nisam mogla do kraja opisati riječima – ne samo zbog osobnog uspjeha, već i zbog toga što sam mogla podijeliti taj trenutak s ocem.
Gledati mog oca, koji je prisustvovao i bio ponosan na moj uspjeh, bio je nevjerojatan osjećaj. On je bio moj prvi uzor i najvažnija podrška, a sada je mogao vidjeti kako ispunjavam svoje snove i ostvarujem ono što sam kao dijete sanjala. Taj trenutak je bio potvrda da se trud i strast mogu pretvoriti u izvanredne uspjehe, bez obzira na prepreke koje se pojavljuju na putu.